nebo marković

brat već pomenutog fudbalera, dekija markovića, koji se baš lijepo uvalio u neki grčki klub i igra li igra... ali ovo je priča o nebojshi, dekijevom, kao što već rekoh, bratu, koji je prilično dobar košarkaš u poznatoj već igri - cyberdunk.
nebo igra na poziciji krila iako je građen kao prosječan krilni centar, ali eto, igra na krilu zbog nedostatka igrača. naime, ta moja ekipa ima samo pet igrača i, evo, počelo je da se dešava da, zbog pet ličnih grešaka ili nedostatka snage, utakmicu završavamo u, što bi rekli ljudi sa ovih planina, "krnjem sastavu".
ali, srećom pobjeđujemo... ili ipak nije sreća presudna već nadmoćnost u odnosu na ostale ekipe? kakogod, pobjeđujemo i opet smo na prvom mjestu gdje ćemo, nadam se, ostati do kraja. baš bi nam dobro došlo jedan li dva a može i više onih neigračkih likova, koji popunjavaju sastav, ali mislim da se odmaraju do daljnjeg...
da se vratim ja nebu; naime, kao što rekoh, građen je kao krilni centar - dva metra i trinaest centimetara i težak stotinu trinaest kilograma što mu daje prilično veliku prednost protiv krila protiv kojih igra, najviše je rađeno na usavršavanju pucanja iznutri i udaranju banana a sve to uz, naravno, povećanje visine skoka, mada, evo već mi se sviđa ova zamisao usavršavanja pucanja iz polja - to bi bio pun pogodak!
u ovogodišnjim utakmicama u prvenstvu susjedne nam zemljice postigao je prosječno po dvadesetosam poena uz dvanaest skokova odnosno uhvaćenih lopti i tri banane i deset odličnih dodavanja odnosno namještenih pogodaka što je prilično dobar učinak, a ovu moju tvrdnju dokazuje činjenica da se u trci za naslov najkorisnijeg igrača u prvenstvu nalazi na drugom mjestu... odmah iza beka iz moje ekipe!? željno iščekujem rasplet...