eto, nije prošlo ni dva minuta od kada sam završio taj pomenuti poznati četvrti a evo već pišem dopunu... pa, kako drugačije kada sam se sjetio da sam zaboravio nešto da napišem...
kakogod, oni pomenuti troškovi... odem kod osobe koja riješava poteškoće takve prirode i dogovorimo se nekako o troškovima i vremenu potrebnom da se ova moja poteškoća preobrati u nešto suprotno - kao nepoteškoću; i opet nailazim na odlaganje završetka i slušam pravdanje i izgledam sam sebi kao dijete kom majka laže da najčešće korišćeno prevozno sredstvo u beogradskom gradskom saobraćajnom preduzeću kasni, eto, zato što "ga farbaju"... pa, gdje baš sada, majku mu? sto mu gromova! :)
ipak, to odlaganje nije bilo pogubno; a na kraju, koje je to pogubno? kakogod, nije bilo pogubno - završetak je pomjeren za dvadesetčetiri sata, ali se desio i, eto, sada se valdi nastavlja po starom...
još jedna stvar koja me živcira je način rada na ovom prilično ukletom mjestu na kom sam se zatekao... ne znam, a baš me zanima koliko dugo može trajati cijeli ovaj skup u ovom obliku i sa ovim pravilima... potrudiću se biti što dalje od istog u trenutku njegovog sloma....
Subscribe to:
Post Comments (Atom)
No comments:
Post a Comment