nebo marković

brat već pomenutog fudbalera, dekija markovića, koji se baš lijepo uvalio u neki grčki klub i igra li igra... ali ovo je priča o nebojshi, dekijevom, kao što već rekoh, bratu, koji je prilično dobar košarkaš u poznatoj već igri - cyberdunk.
nebo igra na poziciji krila iako je građen kao prosječan krilni centar, ali eto, igra na krilu zbog nedostatka igrača. naime, ta moja ekipa ima samo pet igrača i, evo, počelo je da se dešava da, zbog pet ličnih grešaka ili nedostatka snage, utakmicu završavamo u, što bi rekli ljudi sa ovih planina, "krnjem sastavu".
ali, srećom pobjeđujemo... ili ipak nije sreća presudna već nadmoćnost u odnosu na ostale ekipe? kakogod, pobjeđujemo i opet smo na prvom mjestu gdje ćemo, nadam se, ostati do kraja. baš bi nam dobro došlo jedan li dva a može i više onih neigračkih likova, koji popunjavaju sastav, ali mislim da se odmaraju do daljnjeg...
da se vratim ja nebu; naime, kao što rekoh, građen je kao krilni centar - dva metra i trinaest centimetara i težak stotinu trinaest kilograma što mu daje prilično veliku prednost protiv krila protiv kojih igra, najviše je rađeno na usavršavanju pucanja iznutri i udaranju banana a sve to uz, naravno, povećanje visine skoka, mada, evo već mi se sviđa ova zamisao usavršavanja pucanja iz polja - to bi bio pun pogodak!
u ovogodišnjim utakmicama u prvenstvu susjedne nam zemljice postigao je prosječno po dvadesetosam poena uz dvanaest skokova odnosno uhvaćenih lopti i tri banane i deset odličnih dodavanja odnosno namještenih pogodaka što je prilično dobar učinak, a ovu moju tvrdnju dokazuje činjenica da se u trci za naslov najkorisnijeg igrača u prvenstvu nalazi na drugom mjestu... odmah iza beka iz moje ekipe!? željno iščekujem rasplet...

dopuna onog četvrtog

eto, nije prošlo ni dva minuta od kada sam završio taj pomenuti poznati četvrti a evo već pišem dopunu... pa, kako drugačije kada sam se sjetio da sam zaboravio nešto da napišem...
kakogod, oni pomenuti troškovi... odem kod osobe koja riješava poteškoće takve prirode i dogovorimo se nekako o troškovima i vremenu potrebnom da se ova moja poteškoća preobrati u nešto suprotno - kao nepoteškoću; i opet nailazim na odlaganje završetka i slušam pravdanje i izgledam sam sebi kao dijete kom majka laže da najčešće korišćeno prevozno sredstvo u beogradskom gradskom saobraćajnom preduzeću kasni, eto, zato što "ga farbaju"... pa, gdje baš sada, majku mu? sto mu gromova! :)
ipak, to odlaganje nije bilo pogubno; a na kraju, koje je to pogubno? kakogod, nije bilo pogubno - završetak je pomjeren za dvadesetčetiri sata, ali se desio i, eto, sada se valdi nastavlja po starom...
još jedna stvar koja me živcira je način rada na ovom prilično ukletom mjestu na kom sam se zatekao... ne znam, a baš me zanima koliko dugo može trajati cijeli ovaj skup u ovom obliku i sa ovim pravilima... potrudiću se biti što dalje od istog u trenutku njegovog sloma....

još jedan bez naslova

mislim da je četvrti po redu... ali nije ni bitno...
bitno je da kada sam rekao, odnosno napisao da sam sebi stvorio troškove u visini od otprilike sto evrića, lagao sam, tačnije - pogriješio sam... ko radi - griješi.
mislim da nepravilno koristim ovu "srednju crtu" kako je jednom nazva jedan od čitača vijesti sa jedne od televizijskih stanica u ovoj našoj zemljici, a u stvari postoji drugo ime - "povlaka" za čije sam postojanje negdje čuo, nisam više siguran gdje... ali vjerojatno nije tačno, ne? na kraju, ko sam ja da govorim o pravopisu?
dakle, troškovi; da se vratim temi... kao što rekoh: stvorio sam sebi troškove ne u visini od sto evrića otprilike već malo više od sto devedeset! pa, dobro; nije mnogo strašno... ništa od kupovine novog mobilnog telefončića... kada sam već kod toga, mogao bih pogledati čega danas ima u ponudi... i mogao bih možda kupiti neki lijepi telefončić za oko dvjesto evrića...
zašto da ne?