denge zeleni

kakogod, ima li zelenog burazere?
ne znam, jbt, smijem li pisati o tome; ne znam ko te prati kući.. u jbt, opet fleš! dakle, ne znam ko ti čita primljene poruke - ako je neki sa našijeh prostora, da ti ne izvrne kukavac glibave gaće u kabini u očajničkoj potrazi za lovom koje, uzgred budi rečeno, nikada nije ni bilo.. e, sada kada si konačno uspio da nadješ vremena da odgovoriš i kada znam da sam poslao na pravu adresu, možeš da mi kažeš šta me sve zanima.. kakogod, razmisli pa viči ako se sjetiš a naočari nisam naručio, jbt, nije šećer u vodu nego ako se negdje sjetiš a ne budeš imao pametnija posla a ti pogledaj da prekratiš vrijeme... e, da kada sam već kod toga, zaključio sam da mi je ovdje najlakše da preživljavam od danas do sutra što ono kažu na brdovitom balkanu i da se samo trudim da prekratim život, ne vrijeme no život jer, pazi, ovo je epohalno i prosto genijalno otkriće - ne znam kako ga se ranije nisam sjetio; dakle, što je život kraći, kraće se živcira čoek, ne? ma, nabijem ih sve na ku'ac čak i one sve žene od kojih ima oko pola dobre ribe?! nebitno.. nego, da ne zaboravim: gugi je glup ili prirodno nadaren dečko za bavljenje politikom - trećeg nema, jbg...
deska pacer upoznala nekog lika u novom, kaže prodao zemlju, jbt šta bi rekao njegoš na to? kakogod, prodao zemlju i kupio stan u bgd za izdavanje pa ćemo da vidimo ako ga ne izda na šta liči i vrijedi li kurcu, naravno, ako hoćeš da iznajmljuješ, that is. kakogod, čim završim pisanje ove poruke, pakujem prnje i pravac kotor ili još bolje, ako hoće ti likovi da me odmah prime za kadeta, pravac persija! jbt, da to nije prošlo vrijeme? sada se kaže irak ili iran - nikada ne znam tačno, jbt... kakogod. evo jedne budale koja hoće na brod, mis'im, to mi je bolja mogućnost od ovog pacerisanja ovdje... dalje, uživaj dok je gospoja tu jer pošto ona ode ća, ode i ukusna hrana, jbg, onda ćeš se hraniti kao ja što znači buš najebal; što se tiče poruka, poslao sam jednu prije te sa naočarima i, gle čuda, u njoj nisam ništa naručio - skromno sa moje strane, ne? a ni hvala mi nisi rekao, e skote; nego, ako sam dobro ukapirao taj je novogradnja, ne? ak je tako onda posmatraj to što si radio ovako: ostavio si nešto budućim pokoljenjima; nebitno što su to samo brljotine koje će se kukavci truditi ispraviti tamo negdje do dvijeiljadepetnaeste cirka... biće ti zahvalni jednoga dana... doduše, samo naslijednici surovih španskih inkvizitora, naravno, ali i to je nešto i oni su ljudi nekada bili, jbg... kakogod, bracki samo ti treniraj i bićeš čak kao čak noris, imaćeš umjesto brade treću šaku, jbt, i bićeš najopasnija ubilačka sila, poslije jebene ibarske magistrale, naravno, al i to je nešto... e jbt, i ovaj kompjuter se igra mojim živcima, jbt, možeš misliti, razbiću ga! ajd bracki ja sada odoh - iznenada sam se sjetio: moram pod hitno da odem da pomazim mačku...

unos bez naslova

poznat pod radnim naslovom "novosti sa pašnjaka otadžbine"
daklem, na pašnjacima je novo da pokušavaju više da me živciraju nego ranije što su ali da li je to u stvari novo? nebitno.. mogu samo da kažem onu staru furundžijsku, jbg ne znam da li je tužbalica ili tješilica ili perilica ili koji je ku'ac; kakogod: "ne mogu oni da jebu koliko ja mogu da izdržim." ma, čo'eče, ponavljam onu staru "go ludak do ludaka, jbt!"
za pemziju sam rekao da je neću doživjeti a sada mislim ni četrdesetu godinu života, ali nebitno; možda i ispadne dobro kao u filmu ili još bolje u reklami za ono poznato piće što ga vole i mladi i stari, svi od sedam do sedamdesetsedam; neću da ih reklamiram - nisu platili, majku im - kada onom matorom kažu da boluje od neizliječive bolesti i da mu je ostalo mjesec dana života i još mu dok u čekaonici čeka bog zna šta ponudi ona sestra koja mu najmanje sestra dodje a i stvarno da imaš tako zgodnu sestru pizdio bi svakog puta kada je vidiš ili je se sjetiš, ne? kakogod, ponudi mu ta riba to poznato piće a on kaže tipa "jbt, ne znam; nikada je nisam probao..." i onda kreće ledilo
naime, sve kreće krajnje naivnom mišlju "šta sve nisam probao" a ta misao pokreće jebenu lavinu: ono, izjava godinama skrivane ljubavi; priznanje nepriznatog sina - obije stvari sa ograničenim uspjehom; pa nudistički kamp tetoviranje, pa skok u vodu sa najviše skakaonice, vožnja jebenim trkačkim motorkotačem brzinom tri stotine kilometara na sat, kresanje bliznakinja i bježanje od jebenih nervozvnih bikova oštrih rogova po jebenoj pamploni ili kojoj već ludačkoj vukojebini... čo'eče, kako bi bikovi sredili ovaj usrani aedrom, jbt... mnogo stvari može da se smjesti u pedersko prkno i minut kvalitetne reklame, ne? kakogod, možda ispadne ne tako loše mis'im, znaš kako, jbg... ono.. kao... nego, šta ćemo za jelku?
ozbiljno, mis'io sam ja na neko drugo vrijeme; reci, kada kažeš muzika na šta tačno misliš reci mi? u, jbt, koji fleš?! dakle, kada kažeš "selim se gore" da li to znači pozajmica od ovih ozvaničenih zelenaša ili iznajmljuješ kao ja ovdje, jbg? jer sam nešto vrtio po glavi i papiru, jbt i bolje bi mi bilo da kupim neki ćumez ovdje i onu lovu što u tom slučaju ne bik davao na ime stanarine nekom skotu dam tebi ili sebi, jbg.. a i zašto pitam tebe; evo sada ću pozvati sandrinu pa će mi vjerojatno objasniti prvu petoljetku bračnog para stipković-praštalo... ej, zadržavate li svoje ili uzimate suprugino prije zime ili ćete ga možda samo natrntačiti na svoje?

reprezentativci

tako je! i ja imam odnosno poznajem neke reprezentativce fudbalske reprezentacije crne gore, naravno u ovom izmišljenom svijetu izmišljenog fudbala - cybersoccer; gdje uzgredbudirečeno treniram nekoliko budućih fudbalskih zvijezda
i, eto, prvi nagovještaji blistavosti njihovih profesionalnih fudbalskih karijera pojavili su se, naravno, slučajno ali su se pojavili i to je bitno
naime, tri moja igrača - bek gugi stipković, centralni vezni ili plejmejker vladan i mladi talentirani špic napada udarna igla svake mašine u kojoj se nađe - kićo ali ne slabinac; dakle, njih trojica se trenutačno i ne zna se koliko još dugo, nalaze na užem spisku selektora iliti izbornika momčadi crnegore - gospodina computera iz sjedinjenih država preko velike bare
a, evo, uravo sam, naravno sasvim slučajno, iskopao podatak da se širem spisku igrača tačnije nogometaša kod izbornika momčadije sa i iz okoline crnijeh planina nalaze, opet vjerojatno ne zadugo i naravno slučajno, i moji igrači tačnije nogometaši ćavo i siki iliti sike kako ga zovem u poslednje vrijeme našli su se na tom spisku vjerojatno zato što cg i nema mnogo aktivnih nogometaša u ovom nestvarnom svijetu fudbala, ali to je dobro jer ako cg ikada bude učestvovala na svjetskom kupu učestvovaće i igraće i oni jbg
s druge strane igrači iz ove vesele družine koja se uglavnom nastanjuje u dolinama ovih nekoliko rijeka, nisu se našli na spiskovima izbornika ali se zato marokanac u društvu ovih balkanaca - mićo, bek i štoper nalazi na širem spisku izbornika marokanske momčadi - gospodina kompjutora iz sjedinjenih država s one strane velike vode
trebaće mnogo sreće da ostanu na tim spiskovima a da upišu sebi po koji minut igre na svjetskom prvenstvu prilično je nemoguće tako da sreća tu nije bitna uopšte

još jedan bez naslova

mislim da je četvrti po redu... ali nije ni bitno...
bitno je da kada sam rekao, odnosno napisao da sam sebi stvorio troškove u visini od otprilike sto evrića, lagao sam, tačnije - pogriješio sam... ko radi - griješi.
mislim da nepravilno koristim ovu "srednju crtu" kako je jednom nazva jedan od čitača vijesti sa jedne od televizijskih stanica u ovoj našoj zemljici, a u stvari postoji drugo ime - "povlaka" za čije sam postojanje negdje čuo, nisam više siguran gdje... ali vjerojatno nije tačno, ne? na kraju, ko sam ja da govorim o pravopisu?
dakle, troškovi; da se vratim temi... kao što rekoh: stvorio sam sebi troškove ne u visini od sto evrića otprilike već malo više od sto devedeset! pa, dobro; nije mnogo strašno... ništa od kupovine novog mobilnog telefončića... kada sam već kod toga, mogao bih pogledati čega danas ima u ponudi... i mogao bih možda kupiti neki lijepi telefončić za oko dvjesto evrića...
zašto da ne?