denge zeleni

kakogod, ima li zelenog burazere?
ne znam, jbt, smijem li pisati o tome; ne znam ko te prati kući.. u jbt, opet fleš! dakle, ne znam ko ti čita primljene poruke - ako je neki sa našijeh prostora, da ti ne izvrne kukavac glibave gaće u kabini u očajničkoj potrazi za lovom koje, uzgred budi rečeno, nikada nije ni bilo.. e, sada kada si konačno uspio da nadješ vremena da odgovoriš i kada znam da sam poslao na pravu adresu, možeš da mi kažeš šta me sve zanima.. kakogod, razmisli pa viči ako se sjetiš a naočari nisam naručio, jbt, nije šećer u vodu nego ako se negdje sjetiš a ne budeš imao pametnija posla a ti pogledaj da prekratiš vrijeme... e, da kada sam već kod toga, zaključio sam da mi je ovdje najlakše da preživljavam od danas do sutra što ono kažu na brdovitom balkanu i da se samo trudim da prekratim život, ne vrijeme no život jer, pazi, ovo je epohalno i prosto genijalno otkriće - ne znam kako ga se ranije nisam sjetio; dakle, što je život kraći, kraće se živcira čoek, ne? ma, nabijem ih sve na ku'ac čak i one sve žene od kojih ima oko pola dobre ribe?! nebitno.. nego, da ne zaboravim: gugi je glup ili prirodno nadaren dečko za bavljenje politikom - trećeg nema, jbg...
deska pacer upoznala nekog lika u novom, kaže prodao zemlju, jbt šta bi rekao njegoš na to? kakogod, prodao zemlju i kupio stan u bgd za izdavanje pa ćemo da vidimo ako ga ne izda na šta liči i vrijedi li kurcu, naravno, ako hoćeš da iznajmljuješ, that is. kakogod, čim završim pisanje ove poruke, pakujem prnje i pravac kotor ili još bolje, ako hoće ti likovi da me odmah prime za kadeta, pravac persija! jbt, da to nije prošlo vrijeme? sada se kaže irak ili iran - nikada ne znam tačno, jbt... kakogod. evo jedne budale koja hoće na brod, mis'im, to mi je bolja mogućnost od ovog pacerisanja ovdje... dalje, uživaj dok je gospoja tu jer pošto ona ode ća, ode i ukusna hrana, jbg, onda ćeš se hraniti kao ja što znači buš najebal; što se tiče poruka, poslao sam jednu prije te sa naočarima i, gle čuda, u njoj nisam ništa naručio - skromno sa moje strane, ne? a ni hvala mi nisi rekao, e skote; nego, ako sam dobro ukapirao taj je novogradnja, ne? ak je tako onda posmatraj to što si radio ovako: ostavio si nešto budućim pokoljenjima; nebitno što su to samo brljotine koje će se kukavci truditi ispraviti tamo negdje do dvijeiljadepetnaeste cirka... biće ti zahvalni jednoga dana... doduše, samo naslijednici surovih španskih inkvizitora, naravno, ali i to je nešto i oni su ljudi nekada bili, jbg... kakogod, bracki samo ti treniraj i bićeš čak kao čak noris, imaćeš umjesto brade treću šaku, jbt, i bićeš najopasnija ubilačka sila, poslije jebene ibarske magistrale, naravno, al i to je nešto... e jbt, i ovaj kompjuter se igra mojim živcima, jbt, možeš misliti, razbiću ga! ajd bracki ja sada odoh - iznenada sam se sjetio: moram pod hitno da odem da pomazim mačku...

unos bez naslova

poznat pod radnim naslovom "novosti sa pašnjaka otadžbine"
daklem, na pašnjacima je novo da pokušavaju više da me živciraju nego ranije što su ali da li je to u stvari novo? nebitno.. mogu samo da kažem onu staru furundžijsku, jbg ne znam da li je tužbalica ili tješilica ili perilica ili koji je ku'ac; kakogod: "ne mogu oni da jebu koliko ja mogu da izdržim." ma, čo'eče, ponavljam onu staru "go ludak do ludaka, jbt!"
za pemziju sam rekao da je neću doživjeti a sada mislim ni četrdesetu godinu života, ali nebitno; možda i ispadne dobro kao u filmu ili još bolje u reklami za ono poznato piće što ga vole i mladi i stari, svi od sedam do sedamdesetsedam; neću da ih reklamiram - nisu platili, majku im - kada onom matorom kažu da boluje od neizliječive bolesti i da mu je ostalo mjesec dana života i još mu dok u čekaonici čeka bog zna šta ponudi ona sestra koja mu najmanje sestra dodje a i stvarno da imaš tako zgodnu sestru pizdio bi svakog puta kada je vidiš ili je se sjetiš, ne? kakogod, ponudi mu ta riba to poznato piće a on kaže tipa "jbt, ne znam; nikada je nisam probao..." i onda kreće ledilo
naime, sve kreće krajnje naivnom mišlju "šta sve nisam probao" a ta misao pokreće jebenu lavinu: ono, izjava godinama skrivane ljubavi; priznanje nepriznatog sina - obije stvari sa ograničenim uspjehom; pa nudistički kamp tetoviranje, pa skok u vodu sa najviše skakaonice, vožnja jebenim trkačkim motorkotačem brzinom tri stotine kilometara na sat, kresanje bliznakinja i bježanje od jebenih nervozvnih bikova oštrih rogova po jebenoj pamploni ili kojoj već ludačkoj vukojebini... čo'eče, kako bi bikovi sredili ovaj usrani aedrom, jbt... mnogo stvari može da se smjesti u pedersko prkno i minut kvalitetne reklame, ne? kakogod, možda ispadne ne tako loše mis'im, znaš kako, jbg... ono.. kao... nego, šta ćemo za jelku?
ozbiljno, mis'io sam ja na neko drugo vrijeme; reci, kada kažeš muzika na šta tačno misliš reci mi? u, jbt, koji fleš?! dakle, kada kažeš "selim se gore" da li to znači pozajmica od ovih ozvaničenih zelenaša ili iznajmljuješ kao ja ovdje, jbg? jer sam nešto vrtio po glavi i papiru, jbt i bolje bi mi bilo da kupim neki ćumez ovdje i onu lovu što u tom slučaju ne bik davao na ime stanarine nekom skotu dam tebi ili sebi, jbg.. a i zašto pitam tebe; evo sada ću pozvati sandrinu pa će mi vjerojatno objasniti prvu petoljetku bračnog para stipković-praštalo... ej, zadržavate li svoje ili uzimate suprugino prije zime ili ćete ga možda samo natrntačiti na svoje?

marinko kovačević

eto, vlasnici ove igre koju igram, bolje i tačnije rečeno, vlasnici ovog razloga zbog kog provodim sate za stolom pred računarom, mada i ne treba mi razlog jer sam paćenik sam po sebi; kakogod, vlasnici te igre su opet nama igračima i paćenicima širom ili diljem ove kugle dali mogućnost da napravimo i rodimo po jednog igrača besplatno naravno
i kakav bi jedan paćenik bio kada ne bi isloristio tu mogućnost, odnosno da li bi se neko uopšte mogao nazvati paćenikom ako ne provodi svoj paćenički život u traganju za baš takvim besplatnim stvarima, vjerojatno ne bi pa zato i se to zvanje ne daje "na izvol'te" jelte mis'im, jusufe caru znaš rimu...
kakogod, ja napravio igrača marinka krilnog centra mršavijeg od prosjeka, odnosno dva metra i dvasetdva centimentra (odnosno kako su oni likovi koji koriste pogrešne mjere izračunali sedam stopa i dva palca) visokog a stotinudevetnaest kilograma (odnosno kako su oni likovi koji koriste pogrešne mjere opet izračunali dvijestotinešezdesetdvije te njihove jedinice a kako to ide ta jedinica vjerojatno predstavlja težinu mozga nekog od vladara iz prošlosti ili šta je već kod istog moglo težiti nešto više od četiri stotine grama, ako je kita, ribe će se obradovati jbt) teškog; kakogod, razvijaću ga kao odbrambenog igrača tek da unesem malo raznolikosti odnosno promjene jer su skoro svi napadački građeni... nebitno
bitno je da ću vjerojatno postaviti njegove trenutačne vještine na talkdep forum i pitati onog šabana za savjet; da, to ću uraditi!
'ajd' pa tako

ko je lud? jesam li ja?

sigurno nisam prvi a ni jedini koji si je postavio ovo pitanje. sjećam se da sam više puta izgovorio sada već u sjećanju prilično izblijedjelu rečenicu koja je iskazivala moje uvjerenje da nisam lud ali sada više nisam siguran da li je ta rečenica iskazivala upravo to i da li sam tada uopšte bio svjestan značenja svojih izjava i ako jesam, da li je tu bilo imalo istine makar posuto kao cimeta ili šećera u prahu... pa, zar je čudno što preispitujem tačnost mojih prethodnih izjava, a ne samo mojih - oglašavali su se i neki obrazovani ljudi, nije moguće da oni ne znaju o čemu govore, ne? u ovom ludilu i divljini niko više nije siguran ni u šta a najmanje u ono što je bitno...
prilično često budem upozoren ili samo obavješten ili šta već da se od mene ne očekuje da koristim, čak suprotno - od mene se upravo očekuje da ne koristim svoj mozak vjerojatno da ne bih ugrozio postojanje nekoga važnijeg od mene; a možda ja to samo pogrešno tumačim - možda to nije ni upozorenje ni puko obavještenje već dobroćudni, najdobroćudniji savjet u cilju očuvanja što većeg broja moždanih stanica u mojoj vjerojatno za nešto a možda i ništa korisnoj glavi... i skoro uvijek u tim slučajevima, na kraju se ispostavi da bi bolje po mene bilo da nije tako... prilično neobično, ne? kakogod, ja ću, bez obzira koji je razlog u pitanju i da li je to obavještenje, upozorenje ili taj besplatan savjet, nastaviti koristiti moju glavu za više od nošenja kape...

ko zna zašto je ovo dobro...

baš tako; ko zna zašto je ovo dobro... neko mora da zna, valdi... ja ne znam, niti ću znati ikada, a možda i hoću?
evo, prije dvije večeri, sam sebi opet postavio to pitanje; naime, vraćajući se kući poslije radnog dana, da li nepažnjom, tvroglavošću, glupošću - vjerojatno je glupost u pitanju - jer, na kraju, ona je u korijenu svega - dakle, svojom glupošću, iliti uz pomoć svoje gluposti ili glupoće, napravio sam troškove u visini sto evrića otpirlike i dao sam sebi razlog za brigu i živciranje u vrijednosti pet godina života, možda... bolje da sebi postavim pitanje: "zašto se ponašaš tako neodgovorno prema sebi i drugima?" na primjer... mada, ni na to nemam odgovor... možda da sebi naredim da pripazim na svoje ponašanje i procijenim težinu i posljedice  svojih postupaka prije nego ih počinim? tako bih vjerojatno olakšao život i sebi i drugima... moram nešto uraditi a pomenuto bi moglo biti dobar početak... zahtjeva truda ali ništa nije moguće postići bez truda... evo, opet pokušavam pribjeći onom starom bježanju od rada i truda... čovjek jeste iskvarena životinja... nažalost... završavam ovaj unos, mada tu nije kraj, ne smije biti! nastaviću...