ko zna zašto je ovo dobro...

baš tako; ko zna zašto je ovo dobro... neko mora da zna, valdi... ja ne znam, niti ću znati ikada, a možda i hoću?
evo, prije dvije večeri, sam sebi opet postavio to pitanje; naime, vraćajući se kući poslije radnog dana, da li nepažnjom, tvroglavošću, glupošću - vjerojatno je glupost u pitanju - jer, na kraju, ona je u korijenu svega - dakle, svojom glupošću, iliti uz pomoć svoje gluposti ili glupoće, napravio sam troškove u visini sto evrića otpirlike i dao sam sebi razlog za brigu i živciranje u vrijednosti pet godina života, možda... bolje da sebi postavim pitanje: "zašto se ponašaš tako neodgovorno prema sebi i drugima?" na primjer... mada, ni na to nemam odgovor... možda da sebi naredim da pripazim na svoje ponašanje i procijenim težinu i posljedice  svojih postupaka prije nego ih počinim? tako bih vjerojatno olakšao život i sebi i drugima... moram nešto uraditi a pomenuto bi moglo biti dobar početak... zahtjeva truda ali ništa nije moguće postići bez truda... evo, opet pokušavam pribjeći onom starom bježanju od rada i truda... čovjek jeste iskvarena životinja... nažalost... završavam ovaj unos, mada tu nije kraj, ne smije biti! nastaviću...