evo, ipak ću dopuniti sinoćnji unos - u stvari, uradiću to samo da bih provjerio da li sam učinio neki pomak na bolje izmjenom nekih od brojnih podešavanja i osnovnog izgleda ovog dnevnika. na prvi pogled izgleda dobro, odnosno lijepo se ponaša ako tako mogu reći. ali, evo dok sam pisao ovu rečenicu, izgled ovog unosa se izmjenio i imam utisak da će izgledati loše kada ga objavim. evo, upravo mi se učinilo i da se oblik slova promijenio. prilično živcira, moram priznati. joj, koliko pišem o poteškoćama u korišćenju ovog dnevnika a nikakve koristi nema. evo, počinjem da pišem o onome zbog čega sam jutros otvorio dnevnik: gledajući prozac nation, nekoliko puta sam pomislio da slično glavnom liku izgledam i ja često, pogotovo u odnosu prema roditeljima što zauzima ne mali dio pomenutog filma, te stoga moram promijeniti ponašanje prema svojoj majci; pitam se može li se um zaokupiti nečim kako bi se spriječilo da posveti pažnju nečem drugom? vjerojatno može. ali ne znam može li to uspjeti u ovom slučaju. vrijeme će pokazati. gledajući ovaj film nekoliko puta sam pomislio kako mi i ne ide loše; kada pomislim na jedan događaj u kome je izrečena ova rečenica, ne znam da li da se smijem ili plačem; ma, smijaću se. juče sam ponovno pročitao i napokon odgovorio na radovanovu poruku poslatu prije skoro mjesec dana. čitajući poruku i pišući svoj odgovor nekoliko puta sam zažalio što nemam hrabrosti ili ludosti koliko on. trenutno čitam knjigu "ljubavnik duklje" i, u jednom od poglavlja koje sam pročitao juče, neke piščeve misli su učinile da se osjetim bijedno. trebalo bi da prekinem sa čitanjem te knjige? juče sam još zaključio da sam prilično nedruželjubiv i to me, na žalost, nije pogodilo. ne mogu više da pišem. evo, gledajući završen unos u dnevnik sjetih se da ipak mogu izvući neku korist od ovog pisanja. naime, objaviću ova dva unosa i vjerojatno svaki sledeći na stranici cybersoccer - nadam se da će ih prihvatiti.
Subscribe to:
Post Comments (Atom)
No comments:
Post a Comment