evo, odgledam jednu emisiju utiska sedmice poslije nekoliko mjeseci tokom kojih je u mojoj glavi zaborav bio jedina stvar stalno prisutna i ispostavi se da je ključna odnosno da sam upravo tako morao utrošiti jedan sat svog vremena u ponedjeljak prijepodne. naime, gosti jesu bili zanimljivi na neki način i moglo se iz njihovih riječi izvući štošta smisleno a istovremeno i meni razumljivo i korisno, ali to nije sve jer mi je sadržaj omogućio da razvijem i uobličim jednu zamisao; tačnije opravdanje iznenadne izmjene u rasporedu mog radnog vremena koja se meni izuzetno sviđa i na kraju ne tražim nikakvo objašnjenje, bar ne za sada; ali dosadno je pa, eto, razmišljam...
jedan od predloga koji je dobio glasove gledalaca bolje reći besposlenih likova koji se, iz ovih ili onih razloga eto, uključuju u program ne bi li javno iskazali svoje toliko bitno mišljenje; a možda je i taj predlog dobio na kraju najviše glasova, nije ni bitno; dakle taj pomenuti već predlog je jedna prilično zanimljiva vijest koja bi mogla u nekom svijetu naučne fantastike izazvati pomisao u nekom pomračenom umu da je upravo vlasnik tijela, a samim tim i glave u kojoj se nalazi mozak u čijim mračnim ćoškovima i budžacima obitava taj isti pomračeni um, poslat na ovu nekoć užarenu a sada prilično prijatnu za boravak loptu koja eto pluta u nekom bestežinskom beskraju nazivanom raznim imenima od kojih nijedno neću napisati sada; ne bi li baš to tijelo sa svim svojim manama i vrlinama i sposobnostima, vođeno upravo tim pomračenim umom dovelo, koliko to bijedno zvuči jbt, dakle dovelo stanje stvari u ravnotežu koja je, niko ne zna kada ni zašto ni kako a ni uopšte da li je, narušena, ne? jadno bjt...
Subscribe to:
Post Comments (Atom)

No comments:
Post a Comment